Uvijek sam imao fotoaparat oko vrata. Onaj lik u ekipi koji uvijek nosi fotoaparat, a nikad nije na fotkama. Do nedavno nisam ni znao zašto mi je fotografija toliko važna… A onda sam otkrio da moj mozak funkcionira drugačije od većine ljudi. Zove se aphantasia. To znači da ne mogu stvarati mentalne slike u glavi. Vi zamislite leptira i stvarno ga “vidite”, a ja ga mogu samo zapamtiti.
Zato mi je fotografija strast. To je način da uhvatim trenutke kojima se kasnije mogu vratiti i ponovno osjetiti prošlost.
Drugi veliki razlog je moj osjećaj zadovoljstva kada usrećim druge ljude. Odlično odraditi posao, pritom se dobro zabaviti i ljudima dati priliku da se kasnije vraćaju “onim” trenucima iz života, to mi je vrh. Njihovo oduševljenje kad vide fotke nakon vjenčanja… čisto zadovoljstvo.
Ako me želite osvojiti, pripremite nešto fino. Imam slabost na slatko: čokoladu s rižom, ledeni vjetar, dobre mađarice… Slavonac sam, a gurmanski standardi su visoki.
Ponosni sam tata svog jedinog sina, Elia. On je čudo, ali valjda svaki roditelj to misli za svoje dijete.
